Povijest

Konoplja (Cannabis sativa L.) je korištena u Kini prije najmanje 10.000 godina. “Ma”, kako Kinezi nazivaju konoplju, im je davala vrlo ukusno i hranjivo sjemenje, a vrlo rano su naučili i koristiti gotovo neuništivo vlakno koje se dobije od njenih stabljika. Još u “Shen nung pen Ts’ao king”, knjizi s kineskim medicinskim i poljoprivrednim uputama, nastaloj vjerojatno negdje u vrijeme početka nove ere, autor opisuje kako koristiti konoplju kao sredstvo protiv malarije, reume i niza drugih zdravstvenih tegoba.

Biljka koja se mogla koristiti na toliko načina, brzo raste i ima listove koji liče na šaku, smatralo se da može biti samo božanskog porijekla. Zato nije neobično, da se konoplja u hinduističkim obredima koristi kao zaštita od zla. Prema vjerovanju, Buda se na svom putu prema prosvjetljenju hranio samo sjemenkama konoplje (sjemenke nemaju halucinogena svojstva).

Preko Indije i antičkih kultura na području današnjeg Iraka konoplja dolazi i u druge dijelove tada poznatog svijeta. Najstariji nalazi konoplje u Europi stari su oko 5.500 godina, i potiču s područja Njemačke, dok je na području današnje Litve nađeno sjemenje iz vremena oko 2.500 godina pr. Kr., a konopljino vlakno iz oko 2.300 godina pr. Kr. Herodot (450 pr. Kr.) spominje, da su se Grci kao i njihovi susjedi Egipćani odjevali u odjeću od konopljine tkanine. Konoplja i lan su dugo u Europi bili najvažniji izvor vlakana. No bilo je poznato i djelovanje kolačića s konopljom koji izazivaju “opuštenost i veselje” (grčki liječnik Galenos, 200. godina). Plinije Stariji kao i još neki autori spominju korištenje konoplje za suzbijanje bolova.

Skiti su u području današnje južne Rusije uzgajali ruderalnu konoplju radi hrane, ali i radi izrade i izvoza užadi od nje još oko 700. pr. Kr.. U šatorima su palili konoplju u obredne svrhe, i pri tome udisali nastale pare.

Korištenje ove višestruko primjenjive biljke nastavilo se stoljećima. Tako je merovinška kraljica Adelheid, koja je umrla 565., bila sahranjena u odjeći od konoplje, a kralj Karlo Veliki je oko 800. donio prvi zakon o konoplji. Svi podanici su bili obavezani uzgajati ovu sirovinu, jako važnu i u miru i u ratu.

Mnoga srednjovjekovna oružja, kao na primjer dugački luk čija tetiva je rađena od konoplje, nisu se mogla izraditi bez vrlo čvrstih i gotovo neuništivih konopljinih vlakana.

U 13. stoljeću preko Španjolske u Europu stiže još jedan način primjene konoplje, proizvodnja papira. U to vrijeme još nije bila ovladana tehnologija proizvodnje papira od drva, pa je konoplja, uz stare krpe koje su i same najčešće bile od konopljinog vlakna, bile najvažniji sastojak u proizvodnji papira. Na takvom papiru tiskana je 1455. poznata Gutenbergova Biblija, a Američka deklaracija o nezavisnosti iz 1776. očuvana je do danas u originalu jer je bila zapisana na gotovo neuništivom papiru od konoplje.

U pomorstvu su užad i jedra od konoplje bili vrlo važni. Vlakno konoplje je puno otpornije na slanu vodu, a upija puno manje vode od, na primjer, pamučnih tkanina. Pamučna jedra bi od kiše upila toliko vode i time otežala, da bi se jarboli mogli slomiti. I jedra od lana nisu bila dobra zamjena, jer ona u kontaktu s vodom, za razliku od konopljinih, strunu u roku od nekoliko mjeseci. Ulogu vrlo važnog trgovinskog središta u srednjem vijeku Venecija postiže, između ostalog, i visokom kvalitetom svoje užadi.

Pojava gospodarski isplativijih kultura u Europi ali i nova vlakna (sisal, sintetička vlakna) do oko sredine 20. stoljeća istiskuju konoplju iz niza područja gdje je do tada dominirala, a nakon 2. svjetskog rata njen uzgoj se ilegalizira.

Danas je dozvoljen samo uzgoj konoplje s manje od 0,2% THC tvari u biljci.

Preuzeto sa: wikipedia.org